O časopisu
Pokrenuli smo časopis ČA jer postoji potreba da se sačuva čakavica, jezik naših predaka, očeva i majki, a danas sve manje ljudi priča tim jezikom. Ali ne želim da ovaj časopis bude muzej čakavice već poticaj da se na njoj više govori.
Turiste koji ljetuju na Braču čakavica sigurno podsjeća na ljetne odmore, na prekrasno provedene dane s obitelji na našem otoku, na prve ljubavi, na ferije kod bake ili prva samostalna putovanja…
Tkogod priča čakavicom već je određen i poznato je odakle dolazi i gdje mu je zavičaj i dom. Pa tako mi na Braču možemo po jeziku prepoznati iz kojeg je tko mjesta, u Postirima (mom rodnom mjestu) nekad se po načinu govora moglo prepoznati tko živi na rivi, a tko u drugim djelovima mjesta. Svako naše mjesto na otoku jest mikrosvjet omeđen specifičnim jezikom naše u principu iste, ali ipak za svaki taj mikrosvijet specifične čakavice.
2020. čakavica je proglašena jezikom, ne samo narječjem. To je velik događaj, a prošao je gotovo neopaženo. To je bio jedan od poticaja koji su me doveli do toga da pokušam ostvariti nešto ovakvo: Časopis na čakavici. Čakavicu moramo zaštititi, a to je najlakše učiniti budemo li je zapisivali. Osim nekoliko istaknutih pjesnika u 20. stoljeću prije njih gotovo pa ništa što bi imalo umjetničku vrijednost na čakavici nije zapisano. Ni ne znamo što smo sve izgubili.
Časopis ČA je mjesto gdje će se objavljivali tekstovi različitih žanrova i tema, od poezije do kratkih priča i tekstova koji će sačuvati nematerijalnu kulturnu baštinu, naše stare običaje i priče.
Ovaj časopis pruža priliku da se pokaže ljepota i bogatstvo ovog narječja, ali i da se potakne njegovo korištenje i učenje. Časopis je namijenjen svim ljubiteljima bračke čakavice, ali i onima koji žele upoznati i naučiti nešto novo o našem jeziku i kulturi.
Časopis je također način da se oda počast i priznanje svim bračkim čakavskim piscima i pjesnicima koji su svojim djelima obogatili i još uvijek obogaćuju hrvatsku književnost.
Pokretanje časopisa na bračkoj čakavici je dobro ne samo za očuvanje i njegovanje ovog narječja, već i za razvoj i afirmaciju otoka Brača kao mjesta s bogatom i živom kulturnom baštinom. Časopis je privukao pažnju i zanimanje javnosti, a sigurno će privući pažnju i drugih koji bi htjeli saznati više o bračkoj čakavici i njenim govornicima.
Časopis je također poticaj za suradnju i povezivanje s drugim čakavskim sredinama i institucijama koje se bave zaštitom i promicanjem jezika i nematerijalne kulturne baštine.
Časopis Ča tako je svijetla točka u moru tame koja se nadvija nad našu jezičnu baštinu. Ne da nestaje čakavica već se i Hrvatski jezik polako prilagođava globalnom Engleskom jeziku.
Bračka čakavica gotovo i nema što tražiti u tom velikom svijetu, ipak za nas Bračane ona je neprocjenjiva. Nije li bogatstvo jezičnih izraza zbilja bogatstvo? Nije li jedan mali jezični izraz, jedne male zajednice, ipak vrijedan očuvanja.
Sjetit ćemo se, jednom, ovih riječi, vrijeme će pokazati, kad čakavica bude, a samo su dvije mogućnosti, nestala ili postala prihvaćenim jezikom kojim ćemo se ponositi.
